Sindikalna potrošačka korpa za april 2026. godine iznosila je 3.340,70 KM, dok prosječna plata u Federaciji BiH ne pokriva ni polovinu osnovnih mjesečnih troškova četveročlane porodice. Minimalna plata od 1.027 KM pokriva tek nešto više od 30 posto korpe, zbog čega mnoge porodice teško podmiruju osnovne životne potrebe.
Građani biraju između hrane, režija, lijekova i školovanja djece
Život u Bosni i Hercegovini iz mjeseca u mjesec postaje sve skuplji, a podaci Saveza samostalnih sindikata BiH ponovo su otvorili pitanje kako prosječna porodica uopće uspijeva preživjeti.
Sindikalna potrošačka korpa za april 2026. godine iznosila je čak 3.340,70 KM, dok je prosječna plata u Federaciji BiH prema posljednjim podacima iznosila 1.643 KM. To znači da jedna prosječna plata ne može pokriti ni polovinu osnovnih mjesečnih troškova četveročlane porodice.
Još alarmantniji podatak odnosi se na minimalnu platu od 1.027 KM, koja pokriva tek nešto više od 30 posto sindikalne korpe.
Iza tih brojki krije se svakodnevica hiljada građana koji računaju svaku marku, odgađaju kupovinu odjeće, preskaču odlaske ljekaru i smanjuju troškove hrane kako bi platili režije.
Najveći dio kućnog budžeta odlazi upravo na prehranu, čak 45 posto ukupne korpe. Slijede troškovi stanovanja i komunalija, dok značajan dio novca porodice izdvajaju i za školovanje djece, odjeću, obuću i osnovne higijenske potrepštine.
Za mnoge porodice realnost danas izgleda ovako: dvije zaposlene osobe rade cijeli mjesec, a i dalje nisu sigurne hoće li uspjeti pokriti sve troškove bez zaduživanja.
Dok statistike govore o ekonomskom rastu i povećanju plata, građani u prodavnicama, apotekama i prilikom plaćanja računa osjećaju potpuno drugačiju stvarnost.
Poseban problem predstavlja činjenica da sindikalna korpa obuhvata minimalne troškove života, bez luksuza, putovanja, ozbiljnije štednje ili vanrednih troškova. U praksi to znači da mnoge porodice žive daleko ispod nivoa koji bi se mogao nazvati sigurnim i dostojanstvenim životom.
